Disgrafija podrazumeva specifične teškoće u usvajanju veštine pisanja – nedosledan ili teško čitljiv rukopis, greške u zapisivanju slova i reči, otežanu organizaciju teksta na stranici – uprkos očuvanim intelektualnim sposobnostima deteta. Često je udružena sa teškoćama u čitanju.
Logoped najpre identifikuje specifične segmente pisanja koji su otežani – grafomotoriku, fonološku svesnost ili organizaciju teksta – na osnovu čega se definiše individualni program vežbi, prilagođen uzrastu i školskim zahtevima deteta.
Po potrebi, logoped ostvaruje saradnju sa nastavnim osobljem radi obezbeđivanja doslednih uslova podrške i u školskom okruženju, uključujući prilagođavanja koja olakšavaju savladavanje nastavnog gradiva.