Artikulacione teškoće podrazumevaju odstupanje u izgovoru jednog ili više glasova (npr. R, S, Z, Č, Ć, Š, Ž, L, LJ), usled nepravilnog položaja ili pokreta artikulatora. Ukoliko dete ne izgovara određene glasove u skladu sa uzrasnim normama, ili je njegov govor teško razumljiv okolini, preporučuje se logopedska procena radi utvrđivanja prirode teškoće i pravovremenog započinjanja tretmana.
Nakon inicijalne procene izgovora svih glasova maternjeg jezika, logoped definiše individualni plan tretmana. Rad obuhvata postavljanje pravilnog artikulacionog obrasca, automatizaciju glasa kroz slogove, reči i rečenice, te generalizaciju u spontanom govoru.
Tretman se sprovodi kroz redovne individualne seanse, učestalosti prilagođene težini teškoće i uzrastu deteta. Roditelji dobijaju instrukcije za vežbanje u kućnim uslovima, čime se ubrzava proces automatizacije. Napredak se periodično reevaluira, a plan tretmana se prema tome prilagođava.